O blogu

Dobrodošli na blog o trčanju i veganskoj ishranih. Želim vam da se osećate prijatno i da ovde možete provesti vreme čitajući i diskutujući o temama koje budu pokrenute, a da ne budete suočeni sa političkom, verskom, nacionalnom ili bilo kojom drugom mržnjom ili netolerancijom.
Ovim blogom želim da vidim da li osoba može da se hrani veganskom ishranom i da se bavi atletikom koja zahteva velike i dugotrajne napore (polumaratoni, maratoni, triatlnoi, itd...). Pošto je čest argument protiv veganske ishrane tvrdnja da se neko bavi poslovima koji iziskuju velike napore, mislim da nema boljeg testa nego upravo ovi testovi. Ovo ne činim iz razloga da omalovažavam one koji se hrane (i žive) drugačije, ali se nadam da će neko biti pokrenut ovom idejom i rezultatima, i usvojiti još neke zdrave navike u životu.

уторак, 11. мај 2010.

Novi rezultati istraživanja krvi

Kako brzo vreme prolazi. Evo prošlo je već pola godine kako sam počeo sa ovim istraživanjem/izazovom i kako sam uradio istraživanje krvi za vitamin B12.
Sad skoro sam opet radio isti test + KKS. Rezultati su pokazali da nemam malokrvnost. Doduše, eritrociti su oko donje granice, ali opet prihvatljivo (u suštini, kao i pre nego što sam počeo sa ovim izazovom).
Ali, ono što sam primetio da nije bio toliko dobar rezultat, jeste smanjivanje B12 vitamina u krvi. Pre pola godine B12 je bio 183 pg/mL a sada 161 pg/mL. Odatle zaključujem da iako sam uzimao B12 preko pivskog kvasca, da to nije bilo dovoljno da u najmanju ruku održi postojeći nivo vitamina B12, ako ne i da poveća.
Za ovih pola godine jeo sam različite hlebove, ali iako su bili crni hlebovi, nisu bili uzgajani na stajskom đubrivu. Odlučio sam da dam još pola godine u ovo istraživanje na taj način da osim pivskog kvasca jedem i hleb od posebnog brašna.
Kada se krene od Bačke Topole prema bečeju, negde na desetom kilometru sa desne strane, nalazi se jedna farma na kojoj se proizvodi posebna spelt pšenica (poznata još kao krupnik. Na linku se može videti kratak opis spelte na srpskom, a na engleskom možete pročitati ovde). Na istom salašu se uzgaja posebna vrsta krava sa dugim rogovima i tim prirodnim stajskim đubrivom se đubri 40 jutara spelte koju uzgajaju. Tamo se prodaje spelta, speltino brašno (i crno i belo). Ono u sebi osim drugih dobrih sastojaka u sebi sadrži takođe i B12 vitamin (što mi je trenutno veoma potrebno)
Znači, osim uobičajene hrane, u ishranu ću ubaciti i svakodnevno jedenje hleba pravljenog od speltinog brašna.
Što se tiče mojih ličnih utisaka o veganskom načinu ishrane:
Prvih možda mesec dana sam se osećao slabije, nakon čega mi je to prošlo i što se tiče kondicije i trčanja sada ne osećam razliku. Vrlo verovatno zato što pre ovog istraživanja nisam ni dosegao neke granice mojih mogućnosti pa da osetim neku veliku razliku u fizičkim mogućnostima.
To što mogu da kažem jeste da sam se mnogo lakše spremio za maraton (42,2 km) nego što sam mislio da će biti teško. Ne znam koliko je inače teško pripremati se za maraton i trčanje samog maratona, ali... prilično sam se dobro osećao za vreme priprema i samog maratona.
Možda takođe može poslužiti i podatak da na samom maratonu sam stigao do zida tu negde oko 33 km. To pokazuje da mi je telo moglo da skladišti dovoljno glikogena za maraton i sa veganskom ishranom.
Ipak, ono što bih istakao što sam primetio da se promenilo od kada se hranim ovom ishranom, jeste bistrina uma. Nakon obilnog obroka ranije mi se dešavalo da bilo koji intelektualni posao radim, da ide sa poteškoćama, a sada se uglavnom osećam lakše, i isto mogu da radim intelektualne poslove pre jela koliko i posle. Takođe mi se mnogo ređe dešava i u slabijem intenzitetu da imam osećaj pospanosti nakon jela (što može biti loše kada posle ručka sednem u auto).
Sve u svemu, za sada sam zadovoljan rezultatima (jedino još da popravim B12 i malo podignem KKS). Moja ovogodišnja sezona trka je već počela Beogradskim maratonom, a čekaju me još barem nekoliko trka u ovoj godini.

четвртак, 6. мај 2010.

Beogradski maraton

Beogradski maraton je već par sedmica iza nas, ali još nije kasno da napišem svoje utiske sa tog maratona, meni posebnog, jer je bio i prvi ikada istrčani maraton.
Pre svega hteo bih da pohvalim trcanje.rs što su se stvarno baš založili u pomoći organizacije ovog maratona, oko deljenja okrepe (banana i limuna) na stazi, obezbeđivanja pejsmejkera i drugih pomoći.
Da ste pitali brojne gledaoce (kojih je bilo najviše na novom beogradu) oni bi vam rekli da ih je vreme baš poslužilo - bilo je lepo i sunčano. A da ste pitali trkače - rekli bi vam da vreme nije bilo dobro - bilo je lepo i sunčano, zbog čega ni rekord staze nije bio oboren, a i svim trkačima je bilo mnogo teže zbog žege.
Samu trku sam počeo prilično polako jer sam znao da trebam da štedim snagu. Išao sam tempom predviđenim da stignem za 4 i po sata do cilja. Ipak tu negde posle 31. ili 32. km već sam počeo da osećam sve jači umor (to je taj "zid" kako ga zovu maratonci) i dosta sam usporio. Poslednjih 10km mi je više puta kroz um prošla misao: "Zašto bi iko želeo da se ovako muči... i još da plati za ovo mučenje", ali - dok sam stigao do cilja već je sve bilo iza mene.
Kroz cilj sam uspeo da stignem prilično svež i da, nakon rastezanja i slikanja sa porodicom i dragim prijateljima koji su došli u BG samo da me bodre, konačno se i zavalim u auto i odmorim se. Ukupno vreme trke: 4 sata 49 minuta i 3 sekunde.
Sve u svemu ostao sam sa prilično lepim utiscima. Imao sam dobro društvo (barem do 1/4 trke - Pavle Radovanov, koji je trčao polumaraton) i dobru motivaciju. Već sada planiram sledeći maraton koji bih mogao da posetim, jer je to zaista jedan podstrek za trening, da vidiš da si deo jedne veće grupe ljudi koji imaju isti hobi (nekima je to i zanimanje, ali velikoj većini nije) i da zajedno sa njima trčiš rame uz rame.
Evo i nekoliko slika sa priprema za trku:

Zajedno smo trčali:


Slika sa polovine trke:


Prolazak kroz cilj:


Na cilju sa porodicom i prijateljima: