O blogu

Dobrodošli na blog o trčanju i veganskoj ishranih. Želim vam da se osećate prijatno i da ovde možete provesti vreme čitajući i diskutujući o temama koje budu pokrenute, a da ne budete suočeni sa političkom, verskom, nacionalnom ili bilo kojom drugom mržnjom ili netolerancijom.
Ovim blogom želim da vidim da li osoba može da se hrani veganskom ishranom i da se bavi atletikom koja zahteva velike i dugotrajne napore (polumaratoni, maratoni, triatlnoi, itd...). Pošto je čest argument protiv veganske ishrane tvrdnja da se neko bavi poslovima koji iziskuju velike napore, mislim da nema boljeg testa nego upravo ovi testovi. Ovo ne činim iz razloga da omalovažavam one koji se hrane (i žive) drugačije, ali se nadam da će neko biti pokrenut ovom idejom i rezultatima, i usvojiti još neke zdrave navike u životu.

четвртак, 6. мај 2010.

Beogradski maraton

Beogradski maraton je već par sedmica iza nas, ali još nije kasno da napišem svoje utiske sa tog maratona, meni posebnog, jer je bio i prvi ikada istrčani maraton.
Pre svega hteo bih da pohvalim trcanje.rs što su se stvarno baš založili u pomoći organizacije ovog maratona, oko deljenja okrepe (banana i limuna) na stazi, obezbeđivanja pejsmejkera i drugih pomoći.
Da ste pitali brojne gledaoce (kojih je bilo najviše na novom beogradu) oni bi vam rekli da ih je vreme baš poslužilo - bilo je lepo i sunčano. A da ste pitali trkače - rekli bi vam da vreme nije bilo dobro - bilo je lepo i sunčano, zbog čega ni rekord staze nije bio oboren, a i svim trkačima je bilo mnogo teže zbog žege.
Samu trku sam počeo prilično polako jer sam znao da trebam da štedim snagu. Išao sam tempom predviđenim da stignem za 4 i po sata do cilja. Ipak tu negde posle 31. ili 32. km već sam počeo da osećam sve jači umor (to je taj "zid" kako ga zovu maratonci) i dosta sam usporio. Poslednjih 10km mi je više puta kroz um prošla misao: "Zašto bi iko želeo da se ovako muči... i još da plati za ovo mučenje", ali - dok sam stigao do cilja već je sve bilo iza mene.
Kroz cilj sam uspeo da stignem prilično svež i da, nakon rastezanja i slikanja sa porodicom i dragim prijateljima koji su došli u BG samo da me bodre, konačno se i zavalim u auto i odmorim se. Ukupno vreme trke: 4 sata 49 minuta i 3 sekunde.
Sve u svemu ostao sam sa prilično lepim utiscima. Imao sam dobro društvo (barem do 1/4 trke - Pavle Radovanov, koji je trčao polumaraton) i dobru motivaciju. Već sada planiram sledeći maraton koji bih mogao da posetim, jer je to zaista jedan podstrek za trening, da vidiš da si deo jedne veće grupe ljudi koji imaju isti hobi (nekima je to i zanimanje, ali velikoj većini nije) i da zajedno sa njima trčiš rame uz rame.
Evo i nekoliko slika sa priprema za trku:

Zajedno smo trčali:


Slika sa polovine trke:


Prolazak kroz cilj:


Na cilju sa porodicom i prijateljima:

1 коментар:

  1. Davide, veliki pozdrav i hvala za sajt.

    Kad stigneš napiši kako napreduje tvoja dijeta i kako se osećaš i da li oseaćaš da je to uticalo na tvoje postignuće

    Svaka čast na prvom maratonu!!!

    ОдговориИзбриши