O blogu

Dobrodošli na blog o trčanju i veganskoj ishranih. Želim vam da se osećate prijatno i da ovde možete provesti vreme čitajući i diskutujući o temama koje budu pokrenute, a da ne budete suočeni sa političkom, verskom, nacionalnom ili bilo kojom drugom mržnjom ili netolerancijom.
Ovim blogom želim da vidim da li osoba može da se hrani veganskom ishranom i da se bavi atletikom koja zahteva velike i dugotrajne napore (polumaratoni, maratoni, triatlnoi, itd...). Pošto je čest argument protiv veganske ishrane tvrdnja da se neko bavi poslovima koji iziskuju velike napore, mislim da nema boljeg testa nego upravo ovi testovi. Ovo ne činim iz razloga da omalovažavam one koji se hrane (i žive) drugačije, ali se nadam da će neko biti pokrenut ovom idejom i rezultatima, i usvojiti još neke zdrave navike u životu.

недеља, 21. март 2010.

Proleće je stiglo!

Danas sam imao priliku da trčim malo duže nego inače. U podne sam krenuo iz Kule za Crvenku, zatim Novu Crvenku, odatle sam se uputio poljskim putem za Lipar, pa onda nazad za Kulu. Ovih 31,18 km mi je trebalo da pređem za 3 sata i 35 minuta. Time sam uspeo da pređem najveću dužinu do sada, ali za divno čudo stvarno mi je delovalo kao da je brzo prošlo. Iskreno u ovim pripremama za Beogradski maraton sam se bojao da ili neću moći da istrčim ovu distancu, ili da će biti jako dosadno.
Dok sam izlazio iz Nove Crvenke, u pravcu Lipara
Dok sam trčao imao sam priliku da odslušam dva predavanja o zdravoj ishrani (i  sve vreme razmišljao o jelu koje mi žena sprema kući). Predavanja su bila stvarno zanimljiva i verovatno razlog zašto mi je vreme tako brzo prošlo. Predavanja možete skinuti i odavde: Prvo predavanje,  Drugo predavanje,  a takođe možete proveriti i ostala predavanja koja se mogu skinuti koja će vam pomoći da vreme koje provedete u trčanju prođe brže a i ponešto korisno ćete moći naučiti.
Pre ulaska u Lipar širila se lepa vojvođanska panorama koju sam uslikao za uspomenu
Kada sam išao od Lipara do Kule, video sam jednog zeca koji za divno čudo nije primetio mene do 3m, nakon čega je zbrisao. Ovo je slika onog što sam uspeo da uhvatim (prašina :)


Naravno, treba imati na umu da su ove slike uslikane mobilnim telefonom i više zbog uspomene. Takođe, fotografija ne može da dočara ni vetar ni sunce ni mirise ni zvukove koje možete čuti u prirodi, ani kako ste se osećali dok ste trčali.
Pozivam svakoga da iskoristi ovo lepo vreme i isto tako doživi posebno iskustvo trčanja u prirodi, izvan gradova i naseljenih mesta.

Нема коментара:

Постави коментар